Pčele na ovoj planeti žive više od 100 milijuna godina, a svoj postanak vuku od osa kopačica koje su bile mesožderke. Prelaskom na hranu bogatu peludom potaknule su razvoj biljaka cvjetnica koje više nisu bile ovisne o razmnožavanju vjetrom, te su počele stvarati sve veće i mirisnije cvjetove bogate peludom kako bi novoj vrsti – pčelama i njihovom potomstvu omogućile novi neograničeni izvor hrane, te su zajedničkom evolucijom biljke i pčele uspješno preživjele sve klimatske promjene, ali sada zbog stalnog rasta broja stanovnika, modernih tehnologija i intenzivne poljoprivrede njihov opstanak je u opasnosti…
Najstariji ostaci peluda sačuvani u jantaru datiraju oko 130 milijuna godina i smatraju se dokazom postojanja biljaka cvjetnica, ali su one bile potisnute šumama biljaka nalik današnjih paprati i četinjača. Upravo je ta veza s kukcima oprašivaćima od kojih su ekonomski najznačajnije upravo pčele, omogućila im da postanu najrasprostranjenije biljke na kopnu. Stalna razmjena peludi između cvjetova osigurala im je da ostanu zdrave i genetski raznolike, ali što je to zapravo PELUD???
U prirodi to su mikroskopski sitna zrnca koja nastaju u prašnicima biljaka, a predstavljaju muške spolne stanice koje prijenosom s jedne na drugu biljku omogućuju razmnožavanje biljaka tj. stvaranje plodova. U pčelinjoj košnici prve unose peluda pčele dobivaju upravo s lijeske i to je znak matici da počinje zalijegati jajašca za novu generaciju pčela. A kako pčele sakupljaju pelud???
Jeste li znali?!
Pčele su obrasle dlačicama i one su pozitivno statički nabijene. S druge strane pelud koje biljke stvaraju na prašnicima i koja leti zrakom negativno je nabijena i dok pčele lete i/ili obilaze cvjetove pelud se jednostavno lijepi na njih, te sa one zapravo čiste od njega. Na nožicama imaju češljiće, a na zadnjim nogama imaju češalj koji skida pelud, te ga guraju u košarice na zadnjim nogama i tako ga unose u košnicu.